среда, 30. септембар 2009.

DOK SE JOŠ MEŠAJU SAN I JAVA
Kao i svakog jutra tako i ovog,prva pomisao na tebe,dok još nisam u potpunosti svesna ni koliko je sati,ni gde sam,da li u snu sa tobom hodam najsvetlijim i najtoplijim stazama ljubavi ili mi to jutarnje sunce što kroz prozor ulazi u sobu greje lice i tera da se prevrćem po krevetu.Dok se još mešaju san i java,dok su mislima još uvek otvorena sva vrata sećanja kroz koja mirisi,dodiri i glasovi ne smetano prolaze i golicaju mi čula,ja se ponovo vračam u jučerašnji sunčani dan.Svaki je naš dan bio okupan suncem.Svaki je put staza koja me vodila tebi bila osvetljena njegovim zlatnim zrakama."Ja pijem kafu.A ti?","Ja sam na granici",još nisam ali sam blizu,u vožnji ti pišem poruku.
Prva stižem na mesto sastanka,parkiram auto i ulazim dublje u gustu,mladu dubovu šumu.Tražim pogodno mesto sakriveno od pogleda mogućihprolaznika gde bi smo mogli da raširimo ćebe.
U vazduhu se oseća miris drveća,pod nogama meka zemlja obrasla gustom travom,cvrkut ptica i more insekata predivnih boja svuda okolo.Šuma živi i čeka nas.Ja čekam tebe.Dolaziš u Gromu,lice ti obasjava osmeh,pogled ti skrivaju nove naočare,dajem neki glup komentar na njihov račun,ja u tvom čvrstom zagrljaju,poljubac dug kao prošlih šesnaest dana od zadnjeg poljupca.Srećna sam i volim te.Širimo ćebe,izuvamo se kao kada ulazimo u kuću i ja ponovo u tvom zagrljaju.Tvoje usne na mojim usnama,vratu,grudima,tvoji dodiri svuda po meni rasplamsavaju strast u meni.Ne treba puno da bi me probudio,počela sam da se budim još onih davnih dana kada su me tvoje ruke prvi put dotakle i sada je moje telo spremno za tebe već posle prvog poljupca,prvog pogleda i dodira.Volim te Zlatko.Već sam nagoveštaj tvoje blizine uzburka sve u meni.Široka šareno zelena haljina zadignuta preko golih butina,tvoji tihi,slatko uzbuđujući uzdasi dok ulaziš u mene,lagano ritmičko pomeranje bokovima,tvoje usne i jezik na mom vratu,ti na meni,ja svetlo među zvezdama.
Čak smo u ova tri sata uspeli i da pričamo,ništa pametno,ništa što bi se zapamtilo,samo ostala boja tvog glasa u meni,samo pomeranje tvojih usana kao ono bezglasno,volim te,na rastanku.Bilo mi je neprijatno kada sam te slučajno nazvala imenom mog muža(onog prvog),ništa za to,nema veze,rekao si,pazi da njega ne nazoveš mojim.Neću,paziću.Nasmejala sam se svojoj gluposti,znam,sa tobom sam opuštena,ne moram da pauim i ništa ne krijem,ali sam ipak ostala posramljena.
Juče smo otkrili da možemo jedno drugom da budemo čak i teški a sve zbog toga što nam krevet na kome smo ćebe u šumi.U jednom momentu mi je čak pala na pamet suluda ideja kako da se oslobodim tvoje težine dok ležiš na mojim leđima i uzimaš me analno.Sve više i više te volim u sebi i na taj način ali tvoj čvrsti zagrljaj,tvoja težina koja mi ne dozvoljava da se pomerim i koja me guši,osećaj da ću da se upiškim,teraju me da u jednom trenutku spas potražim dozivanjem u maštu čoveka bez lica koji će tebe uzeti analno i time te možda naterati da ustaneš sa mene.A šta ako ti se to svidi?Kako bih izdržala tu težinu na sebi.I tako sam zabavljala,zamajavala i zasmejavala sebe u mislima,a mogla sam da smo bili na pravom krevetu da uživam u tvojoj dominaciji nadamnom.
I svaka sledeća misao i svaka sledeća slika što je sećanje uvodi kroz otvorena vrata između sna i jave je slika nas dvoje;sok od jagode,samo za mene(glupo ga prosula,za kaznu me kasnije žeđ morila do kuće)ti mi ga doneo,energetski napitci ja ih donela tebi(puno se znojiš,puno se trošiš,puno se daješ,sve meni daješ),slamčica za sok sa nastavkom u obilu kite nije bila dobra(moralo previše da se vuče,puštala sa strane),bokserice,zakasneli rođendanski poklon,nisu u tvom stilu ali se meni dopadaju(ti se ne pitaš,ti treba samo da ih nosiš i paradiš potentnost u njima predamnom),moja glava na tvojim savijenim nogama prouzrokovala ti prekid cirkulacije i bol,ja ti bezuspešno masirala listove i stopala i smejala se tvojim naopako obuvenim čarapama(nisi ih ni skidao,bio si mi ljubavnik u čarapama).Na postelji nam čitava šuma u malom, po neki mrav,pauk,mušice i bubuce,po neka stonoga predivnih boja,travčice što nas golicaju po glavi(jedna ,malo duža me je čak,onako,baš pravo i uplašila),postelja nam i trpeza,na njoj pita sa tikvom,pita sa sirom i čokoladice Baunti.Sunčevi zraci što se kroz krošnje probijaju i prave igru senki na tvom licu,život i ljubav što se u tvom oku ogleda.
Limuzina i Grom stoje uporedo na raskrsnici,ti skrećeš desno ,ja levo,kroz staklo podignutog prozora gledam tvoje usne kako se pomeraju dok bezglasno izgovaraš VOLIM TE,šapnem ti VOLIM TE i........otišli smo,otišli da se opet vratimo jedno drugom.Volim te Zlatko,voleću te dok sam živa.

Нема коментара:

Постави коментар