среда, 30. септембар 2009.

NAŠ MAJ




Bio naš Maj.Ljepši od snova, ljepši od nada,ljepši od ljepšeg,ljepši od najljepšeg,Maj ljubavni,Maj moj, Maj tvoj, Maj Naš, Maj za nezaborav.I teško je pisati o nečemu što je ljepše od najljepšeg,teško je koloritne slike pretočiti u riječi,teško je osjećaje zamijeniti slovima,al ma koliko bilo teško,treba.Ne vjerujem da ću uspjeti makar se približiti svemu onom što doživjesmo, onim malimvelikim stvarima koje osjetismo,vidjesmo potvrdismo.Al hoću da pišem

LJUBAV
Mirisala je ova tri dana,najljepša soba u najljepšem vikendu bila je okupana svjetlošću ljubavi,mogli smo je dodirnuti, osjetiti pod rukama, udisati,sa njom smo išli u san, sa njom smo se budili.I tvoj prvi poljubac u vrat, tamo u onom kafiću dok čekasmo trajekt,poljubac lagan, skrovit, poljubac davanja i primanja.Tvoja usnula glava na mome ramenu,ti sklupčana oko mene,prvi jutarnji pogled i žena koju voliš pored tebe,poljubac u obraz, lagani dodir usana,tvoje grudi na mojim grudima,tvoja ruka u mojoj ruci,ljubav, ne postoji druga riječ za to.Ljubav lagana, svježa,ljubav koja ne umara, koja sve čini jednostavnim i laganim, ljubav koju ne tražiš nego sama dolazi, kao valovi mora,ponekad tiho, ponekad bučno, ljubav koja mijenja nas,koja nas čini boljim, životnijim, koja život čini životom,ljubav sa neznaim početkom i ljubav koja nema kraja.Jeste, Vera, voljet ću te zauvijek,ljubavlju bez granica.



MUŽ I ŽENA
Plaža Jaz, nas dvoje onako goli i bosi sa kamenom u ruci sa pogledima koji se susreću, sa poljubcem koji znači,jeste Volim te toliko,Volim te tako da želimo da budem ono što ne možemo javno biti, al nitko nam ne može zabraniti niti uzeti da budemo u našem životu.Mi imamo svoj život, zvali ga stvarni ili paralelni, on je naš. I niko nije imao tako lijepo vjenčanje,zvjezde su bile naši kumovi,more je pitalo nas da li se dajemo jedno drugom,oblo kamenje je bilo naše prstenje,plaža je bila naš prvi bračni krevet. I nema veze što nismo ugazili u more,iskoračili smo mi zajedno u naše drugo more,satkano od valova ljubavi,dovoljno široko i duboko za nas dvoje,more naše ljubavno.
I volim one slike nas dvoje sa tržnice ili iz samoposluge,nas dvoje dok čekamo ličnu kartu na recepciji, tebe dok kažeš mi, hajde ja jutros da napravim kafu, nas dvoje dok pravimo ručak,nas dvoje na terasi.Volim kada nas drugi prepoznaju kao muža i ženu, kao prirodni par koji živi svoj život,volim našu prirodnost kojom to prihvatamo,osjećaj normalnosti,sreću koja se prepoznaje na našim licima.Volim Veru, svoju ženu.

SEKS
Seks naš je priča iz bajke.Ostvarena fantazija, fizički oblik nestvarne ljubavi,potpuno predavanje jedno drugom,seks prepun povjerenja jedno u drugo. I nikada nemoj više da se pitaš da li je meni sa tobom isto tako lijepo kao tebi sa mnom,moj seks sa tobom je moj ostvareni san, poezija naših tijela,seks kroz koji ponovo otkrivamo sami sebe u nekom drugom obliku.Volim tvoju kožu ispod mojih prstiju, okus tvojih usana,volim kada mi se tvoja kosa zapliće oko ruku, volim da moj jezik klizi tvojim vratom.Volim onu našu skladnost, onaj moj lagani osjećaj dominacije (one seksualne, nikada druge)onaj osjećaj kada te poklopim sa leđa a ti si ispod mene, i moja kita lagano ulazi u tvoju guzu,volim te gledati dok svršavaš, nekada otvorenih ustiju, nekada čvrsto stisnutih.Volim osjećaj dok moja kita ulazi duboko u tvoja usta, i tu se dugo zadržava,tvoje zatvorene oči dok je držiš u ustima,volim našu ritmiku i usklađenost dok sam na tebi, ja raširenih nogu a ti skupljenih se dok kita ubrzano dodiruje sa tvojim klitorisom,sve sa tobom volim.Volim našu radoznalost, šlag na mojoj kiti,tvoju ruku na mojo kiti dok sjedimo u kafiću,volim našu nezasitnost jedno drugim, našu želju jedno za drugim,volim taj fizički sklad koji se u svakom našem pokretu osjeti.Volim tvoj miris, tvoj okus,sve tvoje volim, Vera ja bih se sada jebao sa tobom, opet i opet.I nikada dosta.

VERA
Ovo je moglo biti na prvom mjestu,jer svega ovoga ne bi bilo da nije nje, moje kraljice sjajne, princeze bajne.Nje koja život čini ljepšim, koja sve radi sa osmijehom, radošću, koja u svemu vidi svjetlo, koja od noći pravi dan,nje za koju riječ mrak ne postoji jer svijetlo ili mrak pravimo mi sami,od nas zavisi,a ona je odabrala svjetlo i sa njom u blizini sve blješti od šarenila, kolorita, od pastelnih boja, od života sunčanog.
I nikada moja ljutnja na nju nije istinska,i kada joj u šali kažem Vero nevero, ja mislim sretan sam Vero što te imam, i kada joj kažem ja sam ljubomoran, ja pomislim,a ko na tebe ne bi bio ljubomoran,samo budala koja ne vidi, samo onaj koji ništa ne shvata, samo onaj koji ne zna šta bi izgubio da tebe nema, samo onaj ko nije probao kap opojnog vina zvanog ljubav koji spravljaš u nekim svojim neznanim odajama.
I volim osmijeh koji ne silazi sa njenog lica,volim i njenu pamet i racionalnost kojom čuva sebe, mene, nas, volim je kada u pravu, volim je kada nije u pravu,volim je baš uvijek.
I nikako ne mogu, a i ne želim, da izbrišem sliku tebe u crvenoj majici na kojoj piše Dobro je biti pametan, pametnije je biti dobar,natpisom koji kao da je pisan za tebe, jer moja pametnica je još i veća dobrica, onoj tvojoj majici koja ti tako sjajno stoji,u kojoj se mi i vjenčasmo,a valjda sam je ja i ponio, iako tada to nisam znao, da bi postala tvoja
svečana haljina,samo za tebe, samo za mene, samo za nas.
Vera ljubavi, volim što postojiš, volim što otkrih da postojiš , volim što priznadoh sebi da te Volim, Vera ljubavi Volim što te Volim, Volim što me Voliš, Volim što se Volimo. Vera ljubavi,ja Volim našu ljubav, ja volim naš paralelno stvarni svijet u kojem ja i ti jesmo muž i žena,ja volim fantaziju zvanu naš seks,al Vera ljubavi moja,ja iznad svega i ispred svega Volim tebe.baš tebe.

I eto,nisam ovo pisao da bi bilo lijepo, samo sam htio da izađe iz mene,da tebi kažem,da znaš,da...jeste bio je naš Maj, i bit će opet

Нема коментара:

Постави коментар