JUTRO
Ja jutros vidjeh livadu rosnu i nju na deki dok sjedi.U haljini sa cvjetnim dezenom,pruži mi toplu kiflu namazanu maslacem i reče sjedi do mene.I ja je gledah očiju otvorenih,i kosu plavu rasutu po mome krilu,i rukom lagano prelazih preko bijeloga lica,i šaptah joj nešto na uho, ne znam ni što, znam samo da je imala osmijeh na licu,znam samo da sam imao osmijeh na licu.Ja jutros vidjeh sreću, ja jutros vidjeh tebe.

Ja jutros vidjeh šumsku stazu,i nju oslonjenu na drvo.I priđoh joj i dade mi ruku i reče, hajde idemo,pred nama jeste put dalek, i uzeh joj ruksak i lagano korak po korak,ona naprijed ja iza nje, baš kao što uvijek i jeste,koraci njeni dugi, lagani,i znoj na mome licu i osmijeh njen dok mi ga briše, i tihe riječi njene,volim te takva luda i znojna. Ja jutros vidjeh sreću, ja jutros vidjeh tebe

Ja jutros vidjeh plažu u praskozorje,stajala je onako vitka,onako visoka,bacaše kamenčiće u vodu, i samo se čuo njihov zvuk dok ritmički udaraju u površinu mora,priđoh joj se leđa,obavih ruke oko vrata,a ona mi reče, hajde uzmi taj kamen, zajedno ćemo ga baciti, obnoviti zavjet naš, nikada nije dosta, nikada nije mnogo,ljubav je kao orhideja,pazi je i čuvaj je i cvijet njen nagrada naša biti će tada.Ja jutros vidjeh sreću, ja jutros vidjeh tebe.

Ja jutros vidjeh vrevu grada i afsalt što se topi pod vrelinom sunca.Čekala me je u kafiću, sa suncobranima boje mjeseca,pred njom kafa i bitter lemon, moliću lijepo,i stolica prazna i riječi njene,čuvam je samo za tebe.I uzeh joj ruku,toplu i meku,i slušah kako glasom žubori,pričala mi nešto o mirisima, o autu što se kvari, o flmu što ga gledaše sinoć, a ja slušah boju njenog glasa, gledah usne dok se miču,i samo rekoh tiho, lagano, znam taj film,kao da priča je naša,ona si ti, a ja sam on.Ja jutros vidjeh sreću,ja jutros vidjeh tebe.

Ja jutros vidjeh zeleni park u njemu ljuljačka, tobogan,klackalica i šest zelenih klupa,obojenih tek nedavno,tek onako da starost svoju prikriju.I stajala je ispod tobogana i reče,ima li u nama još uvijek nešto dječje,hajde da se spuštamo niz tobogan.I ode gore, a ja u podnožje da je hvatam,ruke raširih a ona pravo uleti u njih.I onda na ljuljačku,i ja je gurah,a ona glasno, onim svojim zvonkim glasom,stalno ponavljaše,jače i jače, i ode do neba, ode do zvijezda, a kosa joj je lepršala na vjetru.A neka djeca stajahu i gledaše nas, i ja čuh kako dječak se nagnu i reče djevojčici, vidi ih kako su smiješni.Šta znaju djeca,tek treba da nauče da se ne gleda očima nego srcem i dušom..Ja jutros vidjeh sreću, ja jutros vidjeh tebe

Ja jutros vidjeh široki krevet od mahagonija,na njemu sniježno bijela posteljina i dva mekana jastuka od perja.Ležaše ona onako predivno gola, uzdignutih bradavica i pogledom koji te zove.I priđoh joj, i pređoh rukom preko tijela,tek lagano da osjetim mekanu kožu pod prstima, da osjetim kako se strast budi u meni, u njoj,i uzeh je onda kao što muškarac uzima ženu,kao što ljubavnik uzima ljubav,i u nepravilnoj ritmici pokreta naših tijela osjetismo kako se stvara melodija strasti, kako život pjeva svoju pjesmu, kako više nije ništa važno jer sve što je važno tu je sada sa nama.
I poslije ljubavnog čina,njena glava na ramenu mome, miris dima od cigarete, tišina koja sve govori.Ja jutros vidjeh sreću, ja jutros vidjeh tebe.

Ja svako jutro vidim ovo, ja svako jutro vidim sreću, ja svako jutro vidim tebe.Ja svako jutro Volim tebe